08.07.2011.


Poštovane čitateljice i čitatelji, srdačan pozdrav!
Demokracija u suvremenim društvima povijesna je riječ od ključnog značenja za sve koji vode demokratska društva. Evolucija demokracije traje od samih početaka bivanja čovjeka na ovoj planeti.
No, sama riječ kao pojam ne jamči da će ikada na tradicionalan način u ljudskim odnosima zavladati istinska demokracija. Strahovi o razvitku ljudskog društva u ovom ili onom smjeru uglavnom su obojeni interesima političkih, religijskih i bankarskih elita.
Integracije u područjima osobnog, a pritom i kolektivnog, stjecanja materijalnih dobara temelj su današnjega društva.
Ujedinjavanja u promociji interesa „boljega sutra za narod“ često su pokretačka snaga i motivacija za boljitak osobnih interesa elita, dok sami građani u takvim odnosima samo osiromašuju.
Bogati su i dalje sve bogatiji, a siromašni im u tome pomažu. Ideologija društvene pravednosti svakodnevno dobiva samo nova nazivlja, ali srž uvijek ostaje – ista.
Protek vremena kroz generacije nužno dovodi do novih strategija koje su samo podrška starim, potrošenim, iako naoko svježim oblicima djelovanja opisanih struktura koje zahtjevaju toliko potrebne promjene, a da bi zdravlje društva polučilo jedan novi svijet.
Noam Chomsky, američki 82-godišnji lingvist, filozof i aktivist u jednom nedavnom intervjuu govori o tome kako arapsko-islamski svijet ima dugu povijest demokracije koju redovno uništavaju zapadne sile. Kontrola energetskih resursa pravi je razlog nedemokraciji i bipolarizaciji danšnjeg zapadnog i istočnog svijeta. Vidimo da su granice među državama nužne elitama da bi iste opstale.
Chomsky iskazuje kako se neprestano prosvjeduje i zahtijeva demokracija, ali nema demokaracije ako je svaki put uništavaju interesne političke grupacije.
Europski kontinent nije pošteđen ovakvih kretanja. Virus demokracije stvara strah u moćnika. Intelektualci današnjice za ovakvo stanje snose posebnu odgovornost, ne zato što su pametniji od drugih već naprosto zato što su privilegirani.
U europskim okvirima grčka kriza i neizvjesnost o sudbini eura duboko zabrinjavaju njemačke medije, koji upozoravaju vodstvo te države na preuzimanje odgovornosti kao zemlje koja u gospodarsko-političkom smislu prednjači u Europi. Njemački Der Spiegel predlaže  da se počne razmišljati o nekoj vrste ekonomske vlade za Europske unije jer slabe nacionalne ekonomije dovode do destabilizacije čitave Unije.

Još 2008.godine češki predsjednik Vaclav Klaus usprotivio se  planovima Europske unije za rješavanje financijske krize, a umjesto toga predložio je ukidanje Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Predsjednik je upozorio europske čelnike da svojom državnom podrškom bankama i mjerama protiv krize samo pojačavaju krizu koju nije izazvala nedovoljna regulacija tržišta, već je posljedica suvišnih državnih intervencija i neodgovornog povećanja državnih troškova.
„MMF i Svjetsku banku, s kojima nitko ne zna što učiniti, treba ukinuti kao zastarjele, a ne da se sada za njih traži nova sumnjiva uloga", zaključio je češki predsjednik.

Hrvatska je na pragu novih integracija. Ako razmislimo o prethodnim činjenicama, upitno je možemo li bez vlastitih preispitivanja i donošenja odluka promijeniti stanje nabolje?
Branimir Lukšić, profesor trgovačkoga i pomorskoga prava (uključujući i pravo EU) na Ekonomskom fakultetu u Splitu, jedna je od najkompetentnijih osoba koja može s gospodarskog, moralnog, političkog i pravnog aspekta govoriti o EU integracijama. U kontekstu povijesti, pored ostaloga, spominje i kršćansku baštinu koja naglašava jedinstvenu vrijednost  i dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na spol, rasu, izobrazbu, imovno stanje i dob. Na ovoj se baštini kršćanskoga personalizma i humanizma temelje ideali o neotuđivim individualnim i kolektivnim ljudskim pravima, ideal o čovjeku kao osobi koja je vrjednija od cijeloga materijalnog svijeta, prema onoj Kristovoj :“Što vrijedi čovjeku da cijeli svijet dobije ako izgubi svoju dušu?“.
Analizirali smo odnose u većem dijelu svijeta i vidimo da oni nigdje, pa ni na našim prostorima ne odišu perspektivom povratka svojoj duši.
Prema riječima profesora, moralno-etički kodeks vizija je zajedničke budućnosti, zajedničke sudbine, osobnog i skupnog ponašanja te se zasniva na apsolutnim etičkim vrijednostima koje doznajemo kroz savjest, bez čega se vrijednosni pluralizam pretvara u anarhiju, koja, kako nas nedavno iskustvo uči, brzo prelazi u autokraciju, diktaturu i totalitarizam.
„Lisabonskim sporazumom, koji je stupio na snagu 2009. Europska se unija pretvorila u neoliberalnu federalnu diktaturu koja pogoduje interesima velikih gospodarskih korporacija, u saveznu državu s velikim manjkom demokratičnosti zato što je taj zamršeni i nečitak dokument od 150 stranica donesen zapravo da se izbjegne donošenje Ustava jer je za Ustav potreban referendum u zemljama članicama, dok ugovor ili sporazum prolazi i ratifikacijom u nacionalnim parlamentima (osim u Irskoj). Drugim riječima, Lisabonski je sporazum zaobilaženje  referenduma, instrument o sudbini naroda bez dopuštenja tomu narodu da izrazi svoju volju.“, naglašava profesor Lukšić
Nije li, drage čitateljice i čitatelji, kada bolje razmislimo o svemu što se zbiva, sadržaj emisija Zdrave televizija jedno od mogućih rješenja za sveopće dobro?
Svatko od nas slobodno odlučuje ZA ili PROTIV u svome životu. Vizija i misija vlastitih zbivanja ipak ostavlja trag u povijesti dobra.
Do idućih Zbivanja, jedan, uvijek srdačan, pozdrav od tima Zdrave TV!


WWW.ZDRAVA-TELEVIZIJA.COM